Beograd, Trg Nikole Pašića 11 | Tel/Faks: 339-86-13 | E-mail: inis@ptt.rs













Početna strana > Projekti > SRBI I RASPAD JUGOSLAVIJE (Uzroci i posledice)



Istraživački projekat:
"SRBI I RASPAD JUGOSLAVIJE (Uzroci i posledice)"

Mile Bjelajac
rukovodilac realizacije Projekta
Krajem februara 2002. godine Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj Srbije (MNTR), posle provedenenog postupka međunarodnih stručnih recenzija i drugih konsultacija stručnih tela, prihvatilo je da u celini finansira projekat Instituta za noviju istoriju Srbije - Srbi i raspad Jugoslavije (Uzroci i posledice). Na Projektu su angažovani svi stručni saradnici instituta. Rukovodilac realizacije Projekta je dr Mile Bjelajac, naučni savetnik INIS-a.

Projekat je u svojoj osnovi pripada oblasti istorijske nauke, ali u toku njegove realizacije u punom obimu će se primenjivati multidisciplinarni pristup. U toku izrade Projekta, obavljene su konsultacije sa stranim institutima i istaknutim naučnicima koji se bave istorijom jugoistočne Evrope. Oni su izrazili spremnost da se aktivno uključe u saradnju tokom njegove realizacije.

U projektu Srpski faktor i raspad Jugoslavije (Uzroci i posledice) definisani su u predmet istraživanja, konkretni sadražaji i postavljen bliži cilj istraživanja, ali i naznečeni pravci rada za dalji period. Usvojeni predlog Projekta takođe referiše o stanju istraženosti navedenih oblasti u Jugoslaviji i svetu.

Prilikom koncipiranja Projekta pošlo se od konstatacije da postoji pojačan interes za Balkan i Jugoslaviju u svetu, koji je u poslednjih deset godina stimulisao produkciju (nekoliko hiljada naslova) monografija, studija, memoara, članaka. Održane su desetine uglavnom multidisciplinarnih naučnih ili ekspertskih konferencija, okruglih stolova i workshop-ova širom sveta. Na svetskim univerzitetima povećan je broj magistarskih i doktorskih istraživanja na ovu temu. Temom Balkana se bave specijalizovani vladini ili univerzitetski instituti (obično Centers for Russian and East European Studies, ili The Research Institutes for South East Europe). U mnogim zapadnim i srednjeevropskim zemljama osnovani su važni dokumentacioni centri koji servisiraju potrebe vlada ali i ostalih istraživača. Ako prihvatimo analize priznatih zapadnih eksperata (G. Stokes, J. Lampe, D. Rusinow, I. Berend, L. Cohen, S. Woodward, S. Pavlowitch, J. Allcock, R. Broobaker, M. Todorova, R. Hayden, V. Goldsworthy, S. Kent i dr), možemo utvrditi da je u većini slučajeva kod objavljenih radova reč o ''instant istoriji'' (Instant history). Istoričarima nedostaju relevantni izvori. Upućeni su da se oslanjaju na medije i lično iskustvo. Kvalitet ugrožava karakter starije naučne produkcije, selektivno korišćenje već postojećih izvora i političko svrstavanje autora. Neki među ekspertima upozoravaju na štetnost pojednostavljenih teorija kojima se pokušava objasniti Balkan i jugoslovenska kriza. Postoji konsenzus da bez obzira na kvalitet pojedinih radova oni imaju velikog uticaja na političare (npr. knjige o Bosni i Kosovu). U zemljama jugo-naslednicama, potreba da istorijska nauka legitimiše motive secesije ponovo su otežali stanje u razumevanju uzroka kao i građanske ratove koji su nastupili u poslednjoj deceniji 20. veka.

Drugi podsticaj formulisanju Projekta, njegovih sadržaja i ciljeva, došao je kao rezultat našeg uvida u pristup i istraženost teme u samoj zemlji. Više istorijskih instituta angažovano je na pojedinim temama, kao i pojedinci sa univerziteta. Politikološka i sociološka analitika idu ispred, ali im manjkaju proverena istorijska znanja, mnogo se barata pretpostavkama. Uočeni su problemi dosadašnje interpretacije predistorije raspada jugoslovenskih struktura. Pisano je kritički o rezultatima jugoslovenske istoriografije do 1991. godine. Njene slabosti bile su najevidentnije za period SFRJ (dihotomija normativno-stvarno). Raspad države omogućio je slobodnije pisanje o nekadašnjim tabu temama, objavljena je važna arhivska građa, hronologije, savremenici su se oglasili memoarima i dnevnicima. Posebno su brojni radovi koji su imali u fokusu predistoriju krize 1987-1991 i početak građanskog rata. Više pisaca pokušalo je, pored uloge domaćih faktora, da sagleda i oceni ulogu i interese međunarodnih činilaca. Rekonstrukcija i sagledavanje globalnog konteksta za sada se pokazala i kao najzahtevniji zadatak. Na ovom poslu su se našli novinari, publicisti, najistaknutiji akteri, civilni i vojni, pravnici, sociolozi, politikolozi i istoričari. Održan je i veći broj multidisciplinarnih skupova u organizaciji nevladinih organizacija posle čega su objavljivani zbornici radova. Održani su i međunarodni naučni skupovi u organizaciji INIS, ISI, Istorijskog instituta SANU. Mnogo je ishitrenih i polarizovanih odgovara. Evidentan je nedostatak kritičke recepcije i ažurno praćenje inostrane produkcije o ovoj temi i orjentisanje domaćih projekata na proveru ključnih kontroverznih mesta o karakteru srpskog faktora.

U najkraćem, predmet istraživačkog Projekta je određivanje mere uticaja srpskog faktora na stvaranje i razbijanje Jugoslavije, njegova stvarna uloga tokom 70 godina njenog trajanja, uticaj na (ne)stabilnost Balkana u XX veku i posledice po Srbe i region nakon nestanka SFR Jugoslavije. To je, dakle, iskustvo od celog jednog veka. Na drugim nivoima istorijskog fenomena koji određujemo ka ''srspki faktor'' stoji potreba preciznog sagledavanja dvojnosti identiteta (srpstvo-jugoslovenstvo), karaktera te dvojnosti i posledice. Nadalje predmet istraživanja biće podeljenost unutar srpske nacije, povodi, karakter, posledice. Od posebnog značaja za razumevanje prostora biće realizacija Projekta u domenu predmeta - Kako su Srbi videli druge i kako su drugi videli Srbe? U tom kontekstu biće i odgovori na pitanja šta je koncept ''Velika Srbija'', ''velikosrpska hegemonija'', ''unitarizam''. Na kraju predmetom ovog projekta uključena je analiza -''Slučaj Jugoslavija'': multietnička i verski raznolika zajednica - između modernog i retrogradnog .

Elementi strukture (sadržaja) Projekta treba da služe valorizovanju prethodno postavljenih hipoteza o karakteru srpskog društva (njegova struktura, elite, seljaštvo, građanstvo, građansko društvo, identitet - srpstvo-jugoslovenstvo, mentalitet, način života i proizvodnje, kultura, religija, običaji, tradicija, migracije). Kombinacija društvene i političke istorije daće one neophodne elemente za proveru najvažnijih hipoteza. Mađu njima, sadržaj Projekta će obuhvatiti detaljnu operacionalizaciju pojma ''Velikosrpska hegemonija'' (koncept ''Velika Srbija'', ''Unitarizam''), kako bi se, merenjem svih merljivih elemenata (mesta donošenja najvažnijih odluka, nacionalna struktura uprave na svim nivoima, nacionalna struktura u partijama, ekonomska politika i finansije, školstvo, prosvetna i kulturna politika, pitanja bezbednosti, odnosi prema i među verskim zajednicama i dr) na osnovu dostupnih izvora, ovaj politički slogan sveo na svoju pravu istorijsku meru. Ovo je od krucijalnog značaja jer je pojam dobio značenje samorazumljivog aksioma i postao standardna politička formula. Njegova upotreba prati čitav prethodni vek i evidentno ulazi u novi. Približavajući se odgovoru na ključnu hipotezu da li je jugoslovensko trajanje bilo vreme srpske hegemonije (i u kom obliku) za ostale južnoslovenske narode i nacionalne manjine, odgovaramo i na meru uticaja srpskog faktora u jugoslovenskim dešavanjima početkom 1990-ih. Srpski slučaj pored jugoslovenskog ima i svoj globalni konteks bez koga se ne može razumeti ni slom SFRJ. Ratovi u 20. veku su deo svetske istorije i uključivali su srpsko pitanje u širi kontekst odnosa velikih sila (tzv. ''Istočno pitanje'', ''Versajski sistem'', svetski ratovi, tampon zona u vreme ''hladnog rata'', ratovi za sukcesiju 1990-ih). Mereći elemente stvarnog merimo i politički diskurs (domaći i strani) posredovan medijima, tokom jugoslovenskog trajanja i posle raspada. Revolucija i građanski ratovi ostavili su dugotrajnu podeljenost unutar srpskog drustva. Ova činjenica je dugo zanemarivana iz ideoloških razloga i za posledicu je imala defektnu istorijsku svest koja se na različite načine reprodukovala. Treba istraživački odgovoriti kako je ostvarivana politika pomirenja posle 1918. i 1945. godine i kako je ta praksa izgledala ako je upoređujemo sa praksom u drugim zemljama posle dva svetska rata. Projektom su predivđena detaljna istraživanja na ovom polju. Sadržaj Projekta obuhvata detaljno valorizovanje domaće i strane istoriografije, posebno u naslednim zemljama, koja je nastajala iz potrebe da se razume jugoslovenska drama i nova balkanska kriza, ali i iz drugih vannaučnih potreba. Više redukcionističkih teorija koje su ponudile ''uspešan'' model za razumevanje balkanskog problema takođe će biti predmet analize u okviru Projekta.

Istraživanjem srpskog društva (konkretnih tema iz društvene istorije) mi nalazimo merljive i komparabilne veličine za ocenu modernosti (procesa, kontinuiteta, diskontinuiteta) jednog društva i odgovaramo (proveravamo) u javnosti (i naučnoj) prisutne teze o ''inkopatibilnosti različitih civilizacija'' koje su dovele do zakonomernog raspada Jugoslavije, odnoso o karakteru ''istočno-bizantijske kulture''. Sistematizovanjem znanja o državi i institucijama, političkim organizacijama (strankama) i političkom delovanju, kao i globalnom kontekstu, najneposrednije se odgovara o meri uticaja srpskog faktora u prošlom veku, a posebno u razbijanju Jugoslavije 1991. Ovo je izuzetno važno za razvoj kritičke društvene svesti, bolje razumevanje sa svetom, kvalitetniju nastavu istorije na svim nivoima. ''Srpski-jugoslovenski slučaj'' nisu unikum regiona ili sveta, civilizacijski mogu se upoređivati u svim elementima sa praksom koja je vladala u svoje vreme, odnosno na određenim istorijskim presecima. Tek taj komparativan pristup daje pravu meru lokalnog ''slučaja''.

Fundamentalna istraživanja treba da zamene ''opšte pretpostavke'', predubeđenja koja vuku svoje korene iz političkog govora. Dakle, pred INIS-om je veliki zadatak, analitika postojećeg i originalni istraživački doprinos prevazilaženju kontroverzi.

Copyright © 1997 INIS. All rights reserved. This page was last updated 16/01/2010.